001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
| 18.11.2001 | • | 19.11.2001 | • | 20.11.2001 | • | 21.11.2001 | • | 22.11.2001 | • | 23.11.2001 | • | 24.11.2001 | • | 26.11.2001 | • | 27.11.2001 | • | 29.11.2001 | • | 30.11.2001 | • | 1.12.2001 | • | 2.12.2001 | • | 3.12.2001 | • | 4.12.2001 | • | 5.12.2001 | • | 6.12.2001 | • | 7.12.2001 | • | 8.12.2001 | • | 9.12.2001 | • | 10.12.2001 | • | 11.12.2001 | • | 12.12.2001 | • | 13.12.2001 | • | 14.12.2001 | • | 15.12.2001 | • | 16.12.2001 | • | 17.12.2001 | • | 18.12.2001 | • | 19.12.2001 | • | 20.12.2001 | • | 21.12.2001 | • | 22.12.2001 | • | 23.12.2001 | • | 24.12.2001 | • | 25.12.2001 | • | 26.12.2001 | • | 27.12.2001 | • | 28.12.2001 | • | 29.12.2001 | • | 30.12.2001 |
23.12.2001
stari je na badnjak uvijek jelku slagao sam. daleko od toga da je to i želio, ali ja sam većinom markirao. izmislio bi nešto, samo da nestanem. tek, pomagao bih kod klesanja podnožja, ono, da uđe u postolje. ma ne bi se toga ni sjetio da ja jučer nisam dlijetao, a žena držala bor da "ne šeće". nakon pol čuke okljaštrio sam ga s jedne strane tako da ga ni bog ne bi spasio. onda mi je umjetnica rekla da sam pussy, što me raznjupalo, pa sam je svom snagom pljesnuo po guzici; zaskvičala je ko sjevernoatlantski skvizac. nastavili smo bez međusobnih vrijeđanja, da bi ona u jednom trenutku čak primijetila: vidiš, sad kipariš! samo sam zaškripao zubima jer mi se uopće ne sviđa potvrda hipoteze da žene napreduju samo kad ih šoraš ko vola u kupusu.
prošle godine, prvi put u životu, nisam eskivirao kićenje; stari se netom vratio iz bolnice, bio je strašno slab. sjedio je u fotelji i davao naputke kako i što. bili smo sretni što je s nama, i znali da mu je poglavica poklonio "overtime". starom je to bio najnajveći dar na svijetu; nakon mjeseci provedenih u bolničkim pidžamama obukao je svilenu bijelu košulju i svečanu kravatu. ispod tmastih naslaga grozne boleštine - on je blistao.
posebna je filozofija složiti betlehem; prvo štalu, a potom i "škvadru" u njoj; koji je josip? gdje stoji krava? kojim redom idu sveta tri kralja? bloooiinggg!?!? jel deva ide ispred il iza? a ovce? na kraju valja i jednu žaruljicu s bora provući kroz slamnati krov jer postoji vjerodostojna procjena da su u štali imali struju, što veličinu lika i djela nikole tesle opasno dovodi u pitanje!
lani sam se fakat trudio memorirati što više. ali, avaj, nisam baš uspio!
zato sam mami rekao da ću kititi čak 2 dana, a tolko najvjerojatnije ne rade ni jelku na times square-u.
pripremao sam se čitav tjedan, da bi me muter nazvala ujutro i rekla da ne moram dolaziti jer će ona sve sama. pametno žena razmišlja; kome je potrebna moja silna histerija oko stvari koje bi ljude trebale veseliti. davno smo se usaglasili da ja ili nisam normalan (bolja varijanta) ili naprosto nisam ljudsko biće (ispravna, ali lošija varijanta).
i zaista, dočekao me prilično sređen bor. moj je zadatak bio da konstruiram "rodilište" i kvart oko njega. mariju i isuseka prepoznao sam iz prve. e, sad.....ostale su četiri figurice; ko su kraljevi, a ko josip? ne zna ni mama, pa sam ja odlučio da bilo tko može predstavljati josipa, a da nitko od njih četvorice ne bi bio zakinut, mijenjat će se na straži kod jaslica svake godine. ekipa je bila užasnuta mojim prijedlogom.
kako već znate, oženjen sam čovjek, pa je red da i moja žena koji put spasi stvar. i to kad najmanje očekujem. nema vam ona blage veze tko je tko u toj priči, ali, za razliku od mene logično zaključuje: kraljevi nose poklone, dakle, nekaj drže u rukama. onaj preostali je josip!
poplavio me slap oduševljenja! moja rođena žena zablistala je u presudnom trenutku!
slavodobitno sam joleta instalirao desno od jaslica i zbrisao kući.
ko zna dokle bi ostao da se nisam oženio...........
prošle godine, prvi put u životu, nisam eskivirao kićenje; stari se netom vratio iz bolnice, bio je strašno slab. sjedio je u fotelji i davao naputke kako i što. bili smo sretni što je s nama, i znali da mu je poglavica poklonio "overtime". starom je to bio najnajveći dar na svijetu; nakon mjeseci provedenih u bolničkim pidžamama obukao je svilenu bijelu košulju i svečanu kravatu. ispod tmastih naslaga grozne boleštine - on je blistao.
posebna je filozofija složiti betlehem; prvo štalu, a potom i "škvadru" u njoj; koji je josip? gdje stoji krava? kojim redom idu sveta tri kralja? bloooiinggg!?!? jel deva ide ispred il iza? a ovce? na kraju valja i jednu žaruljicu s bora provući kroz slamnati krov jer postoji vjerodostojna procjena da su u štali imali struju, što veličinu lika i djela nikole tesle opasno dovodi u pitanje!
lani sam se fakat trudio memorirati što više. ali, avaj, nisam baš uspio!
zato sam mami rekao da ću kititi čak 2 dana, a tolko najvjerojatnije ne rade ni jelku na times square-u.
pripremao sam se čitav tjedan, da bi me muter nazvala ujutro i rekla da ne moram dolaziti jer će ona sve sama. pametno žena razmišlja; kome je potrebna moja silna histerija oko stvari koje bi ljude trebale veseliti. davno smo se usaglasili da ja ili nisam normalan (bolja varijanta) ili naprosto nisam ljudsko biće (ispravna, ali lošija varijanta).
i zaista, dočekao me prilično sređen bor. moj je zadatak bio da konstruiram "rodilište" i kvart oko njega. mariju i isuseka prepoznao sam iz prve. e, sad.....ostale su četiri figurice; ko su kraljevi, a ko josip? ne zna ni mama, pa sam ja odlučio da bilo tko može predstavljati josipa, a da nitko od njih četvorice ne bi bio zakinut, mijenjat će se na straži kod jaslica svake godine. ekipa je bila užasnuta mojim prijedlogom.
kako već znate, oženjen sam čovjek, pa je red da i moja žena koji put spasi stvar. i to kad najmanje očekujem. nema vam ona blage veze tko je tko u toj priči, ali, za razliku od mene logično zaključuje: kraljevi nose poklone, dakle, nekaj drže u rukama. onaj preostali je josip!
poplavio me slap oduševljenja! moja rođena žena zablistala je u presudnom trenutku!
slavodobitno sam joleta instalirao desno od jaslica i zbrisao kući.
ko zna dokle bi ostao da se nisam oženio...........
