Je li sukob temeljan ljudskom postojanju? Nekoliko glavnih argumenata upućuje na mogućnost ostvarivanja humanističke utopije (društvo obilježeno ekonomskim obiljem i socijalnim mirom, bez nedostatka ili sukoba)
ARGUMENTI O NUŽNOSTI SUKOBA
Svakoj promjeni prethodi sukob. Sukob ne mora nužno biti nasilan ili nepoželjan, ali je sila koja promiče djelovanje u skupinama. Postoje i mirni načini rješavanja sukoba i mogu dovesti do razvoja potencijala, otkrivanja novih resursa i boljeg razumijevanja sebe i drugih.
20. stoljeće svjedočilo je najstrašnijem porastu ekonomskog obilja s jedne i smrtnosti povezane s ratom s druge strane. Pokušaji utopija povijesno su prouzročili više smrti i uništenja za populacije koje su za to bile predodređene nego što su bile korisne za mir i prosperitet (marxizam, nacizam).
Evoluciju uvijek pokreće konkurencija u kontekstu ograničenih resursa. Nedostatak je ono što omogućuje ljudskom i ne-ljudskom životu da traži nova rješenja i raste.
Nema povijesne naznake veze između obilja i društvenog sklada. Izvan polja politike i povijesti civilizacija nema metode procjenjivanja stupnja obilja. Unutar iste sfere najviših točki obilja nastale su najsuvremenije vojne sile u određenom mjestu i vremenu.
Polarizacija mišljenja i postignuća ideologija ili religija stalno su prisutni u ljudskim civilizacijama. Takva su kretanja opasna kao žrtve prvih ili sljedbenika potonjih koji potvrđuju pravilo o ekskluzivnosti - stvarajući plemenske pokrete unutar društva i stoga se fokusiraju na razlike, a ne na potencijalne sličnosti. To potiče sukob.
ARGUMENTI PROTIV NUŽNOSTI SUKOBA
Zapadni svijet sociološki se pojavljuje izvan prirodne selekcije. Preživljavanje nije određeno klasičnim evolucijskim markerima poput snage ili inteligencije, već dovoljnim bogatstvom, koji se sada često osigurava i na državnoj razini.
Konflikt je, povijesno, bio istaknuti način osiguranja bogatstva; ekonomska je moć bila ograničena na prirodne resurse, stoga je osvajanje zemlje bilo ključno. Naše sadašnje gospodarstvo ovisi o uslužnim i proizvodnim djelatnostima; kao takvo, bogatstvo nije ograničeno zemljom, već raste neograničeno. Rat je stoga neprofitabilan i konačno besmislen.
Potreba za sukobom nastaje samo kao funkcija konkurentskih individualnih interesa u određenoj ekologiji. Ukoliko uspijemo promijeniti našu okolinu (npr. institucije, Leviathan-države itd.). možda je nemoguće iskorijeniti sukob, ali možemo ga smanjiti, i doista smo već učinili: ratovanja su, na primjer, u stalnom padu tijekom posljednjih 500 godina (Pinker, 2011).
Nedavni znanstveni i tehnološki napredak (3d pisači, nanotehnologija, informacijske tehnologije i genetsko inženjerstvo) mijenjaju ontološki status same oskudice. U drugačijoj društvenoj i ekonomskoj paradigmi u kojoj se napredak ravnomjerno raspršuje - ne bi postojala nestašica.
Glavni problem prosperitetne budućnosti čovječanstva je prekomjerna populacija - 7 milijardi ljudi trenutno s 10 milijardi na bliskom horizontu. Postoje, međutim, razlozi za vjerovanje da će, ako se pospješi razina globalnog bogatstva, prekomjerna populacija neće biti problem.
Teorija lažne nužde tvrdi da su nedavne tehnološke i kulturne revolucije temeljno izmijenile političku i društvenu dinamiku na Zemlji. Kao takav, svaki prethodni povijesni propust određenih revolucionarnih pokreta ne treba smatrati relevantnim u ovom potpuno drugačijem ekosustavu.
