Anketa

Prièica

 


Léon de Mattis: Izbori su uzaludni i svi to znaju: no, upravo iz te taštine demokracija crpi svoju snagu i zato je najgora od svih sistema, njen se smisao postojanja temelji na ničemu i nemoći. Vi ionako znate da izbori neće baš izmijeniti stanje, ali ako ne glasate stvari bi mogle biti i gore. Zadržite ono što imate, premda niste naročito zadovoljni, jer ono što bi moglo uslijediti možda vas još više unesreći. Demokracija je upravo to, permanentna ucjena strahom: koliko god bila nesavršena ipak izgleda bolja od tiranije. Iz svoje nesavršenosti crpi čvrsti argument svog opstanka.
Sve demokracije imaju na raspolaganju članke ustava koji im dozvoljavaju suspenziju „demokratskih sloboda” ako državi prijeti narušavanje integriteta. Dvije komponente prijetnje nisu na istom nivou: poželjnija je nadmoć države od njene nemoći. Ako ne želite demokraciju, dobit ćete diktaturu, zato što će vas ona spasiti od nečeg puno strašnijeg: anarhije.
U vremenima kad se sve manje vjeruje da nejednakost među ljudima proizlazi iz božanskog prava, teorijom „prirodnog stanja” se na moderan način opravdava opstanak vlasti. Priznaje se postojanje jednakosti i „prirodne” slobode, ali da bi ih se zatim odmah opisalo kroz užasne crte sveopćeg nasilja. Zato se vlast više ne vrši u ime nadnaravnog prava na vladanje, već u ime svjetovne potrebe za izbjegavanjem kaosa. Opravdanje se promijenilo, ali represija ostaje. „Prirodno stanje” je sasvim individualno stanje, bez društvenih odnosa, nonsens: hominid je bio društven i prije nego što je postao čovjek. Etnologija i antropologija su u dovoljnoj mjeri opisale društva bez države da sa sigurnošću možemo tvrditi kako država nije nikada predstavljala garanciju za postojanje društvenog života.
Za razliku od tvrdnji propagande, ne sukobljavaju se režimi nego države i njihove imperijalne pretenzije. Mada su nacističke, fašističke ili staljinističke države doista surovije i krvavije od demokratskih ipak se suštinski ne razlikuju, a povezuje ih nadasve upravo ono zbog čega se sukobljavaju: zaštita suverenosti i teritorija te, u krajnjem slučaju, ekspanzija vlasti.

Hobbes: Pod prirodnim stanjem ja ne mislim na primitivno stanje razvoja u kojem su se ljudi morali snalaziti bez tehničkih pomagala. Pod tim ja podrazumijevam stanje u kojem se čovječanstvo nalazi kad država ne postoji, dakle, stanje bez vlasti i bez zakona.
Nitko po prirodi nije podređen nekom drugom, tako da se ograničenja slobode svakog čovjeka uspostavljanjem države mogu opravdati samo ako ih odobrava svaki pojedini građanin dotične države.
Hobbes: Prirodno stanje za mene je označeno "ratom jednog protiv drugog". Time ne želim reći da bi ljudi bez države stalno živjeli u ratnom stanju jedni s drugima, ali bi jedni prema drugima bili neprijateljski raspoloženi i bili bi spremni u svako doba svoje konflikte pokušati riješiti oružanim sukobom.

  Koje je uređenje, po tebi, najpogodnije za ljudski rod?
glas rezultati