razmisli i o ovom: Koji vam je od navedenih tabua najprihvatljiviji? ►►►
Rušimo tabue! Česta krilatica tog vrlog naprednog svijeta. Svaka estradna šuša rušila bi tabue, tabu nam tako lako prelazi preko usana.
Okej, pozabavimo se onda tabuima.
Istražujući malo o ovoj temi susreo sam se u prvom redu sa psihološko psihijatrijskim aspektom, pa filozofskim, a ovaj socijalni pis nekako bih stavio tek na treće mjesto
Tabu je. izvorno, zabrana, kojom se nešto isključuje iz uporabe, pristupa ili spominjanja zbog svoje svete i nepovredive prirode.
nadalje, tabuom se smatra zabrana ili inhibicija koja je posljedica društvenog ugovora, rječju društvene prilagođenosti ili pak emocionalne averzije,
Riječ je o radnji, riječi ili korištenju objekta pod prijetnjom kazne.
Tabu se u nekoj kulturi primjenjuje na sveto, posvećeno, opasno, nečisto i društveno neprihvatljivo.
Pogledajte tu kolumnu na desnoj strani.
Već na prvi pogled čista Sodoma i Gomora.
No, možete li u konačnici shvatiti (ne izustih riječ „prihvatiti“;!!!!) nekakve primitivne svinjojebce na rubu civilizacije? Molim, ja samo pitam?
ili primjerice možete li pojmiti kanibalizam u ekstremnim uvjetima opstanka?
Sigurno znate nekog tko zna nekog super simpa tipa koji dila skunk, bonkase, gljive, možda lobje...ili što već? I stvarno je simpa lik, frend, jel.........jel vam njegovo „zanimanje“ ikako opravdivo? Ili opravdivije od pedofilije?
Siguran sam da u konačnici možemo pričati o (ne)opravdanosti nekih ubojstava. ili ipak ne?
ili o čedomorstvu, jednom prvenstveno strašnom stanju majke.
Ne biste vjerovali, ali danas je od svih ovdje navedenih tabua samo incest proskribiran u većini država na svijetu! Ove druge opcije baš i ne!
Ja sam ovdje navodio neke česte tabue poznate nama, našem kulturalnom okruženju. Ne biste vjerovali koliko se tabui razlikuju u različitim kulturama i što sve može biti tabu.
Tako da ne umiš;ljam da sam uhvatio ni petinu svega što se može navesti, ali duboko sam uvjeren da ne bi bilo sve relevantno.
Parafrazirajući Freuda koji veli da je “bit tabua u zabranjenom činu za čiju izvedbu postoji jaka sklonost u našoj podsvijesti. Nema potrebe zabranjivati ono što nitko ne želi učiniti.“
Za zamisliti se.
