Prièica
Priča VIII
Naša je družina podigla sidro te krenula birati smjer i brzinu, pa i veličinu putovanja.
- „Ja bi u formate male.“ – reče Morsky
- „Može“ – otpovrne Gorsky – „ skroz male 10 na minus18tu, i još manje, brzina svjetlosti, smjer naprijed“
- „ Pa dobro, mislim, ima vremena za male. Vidiš tamo smo već bili, a i nije mi baš bilo drago.“ – Šumsky će sa laganim prigovorom, ne bi li promijenio zamisao
Prilikom posljednje posjete malim, zaista malim formatima, daleko manjim od 10 na minus 18-tu, se prilično prignječio, tako da s krzmanjem promišlja o novom takvom putu.
- „ Hajde Šumsky, nije to ništa, samo pusti misli da te vode.“ – Gorsky će, nutkajući Šumskog da se odobrovolji –„ Ma, naučiti ćemo svašta o ovoj vurici, više nego što misliš.“ – prisnaži Gorsky, imajući na pameti kako se Šumsky svako malo oduševi otkrivajući tajne Univerzma, što ih potsjeća na sklopove satnog mehanizma, što ga svaki nosi za pasom.
- „ Vidi ja ću naučiti ovako ili onako, no kada već vidim da želite obojica poći, krenimo onda složno sva trojica!“ – odjednom veselo poskoči Šumsky te zapjeva:
Jo – ho – ho, Jo – ho – ho“
Već su se na prvome refrenu pridružili u pjesmici pošalici Morsky i Gorsky, te je unutrašnjost sfere odjekivala pjesmom.---------univerzum nije, odjekivao. Za sad.
|
|
Koji format volite?
|
